«Kak zvon je Kaj grmelo
Kak kres je Kaj plantelo
Kak jogenj kak harja vekomaj
Vre jezer let klopoče
Kajkavska reč Kaj.»

(M. Krleža)

«V najlepšem kutu zemle Horvacke
Zagorec svoje gnezdo je zvil
Med brege zelene, trnace i huste,
Živlenje i želje svoje je skril.»

(Uglazbljeni stihovi popevke
Zagorje živi navek
- stihovi Dragica Vragović
- glazba Viktor Crnek)

Ovi stihovi govore o razlozima rođenja Festivala kajkavskih popevki u starodrevnome gradu Krapini 1966. godine.

Godina osnutka Krapinskog festivala bila je 1965., a rujanskih dana 1966. godine prvi je puta na festivalskoj pozornici oživljena dugo zanemarivana tradicija kajkavske popevke, skromno, ali s najlepšim željama da kaj i popevka ponovno uđu u domove i srca žitelja kojima je blizak i drag govor kajkavskih stihova, a odjeci glazbe dobro znani. Toj popijevki učila nas je naša bogata baština a život, koji ju je pisao i čovjek za koga je stvarana, utkao se u nju, obogaćujući je svojim nitima iskonskoga stvaralačkoga duha kajkavskoga podneblja koje živi od pamtivijeka.

Sa zahvalnošću i dužnim poštovanjem spominjemo entuzijaste koji su 1966. godine organizirali prvi Festival kajkavskih popevki «Krapina 1966.». To su: Mijo Pavić, predsjednik SO Krapina; Milivoj Kujundžić, TS Zagreb; Franjo Šalić, predsjednik ansambla Zagrebačke pivovare «Tamburica»; Mirko Matić, T S Zagreb; Božo Sinković , tajnik Udruženja glazbenika Hrvatske ; Vlado Seljan, glavni glazbeni urednik «Jugotona»; Slavko Kopun, direktor «Jugotona»; Ivan Plasaj, tajnik Saveza glazbenih društava Hrvatske; Stjepan Mihaljinec , dirigent i skladatelj;Teodor Boch , dirigent ansambla Zagrebačke pivovare «Tamburica»; Slavko Flegar, direktor N S Krapina; Antun Kozina, tajnik TD Krapina; Viktor Crnek, dirigent zbora i orkestra ; Juraj Hitrec, član TD Krapina; Ivica Švaljek ,predsjednik TD Krapina; Krešimir Nekić, član TD Krapina i Drago Britvić , urednik Radio Zagreba – direktor Festivala;
Natječaj za prvi Festival Krapina 66. raspisan je u proljeće 1966. godine. Prvi članak Natječaja glasi:
«Svrha je festivala nastavljanje bogate tradicije kajkavske popevke, njegujući živu riječ i melos krajeva u kojima se govori kajkavski «.

Popis odabranih popevki za Festival u rujnu 1966. godine bio je objavljen u srpnju, u visokotiražnome tjedniku «Studio», s imenima autora stihova, glazbe i izvođača.

Uz Festival od prvoga dana organizirane su popratne priredbe - vanjske manifestacije , bogate vrijednim i visokokvalitetnim programima. Posebice je bio dobro organiziran izložbeni prostor u kojemu su izlagali svoja djela slikari naive, darivajući po djelo fundusu Festivala.

Za izvođenje u koncertnoj večeri prvoga Festivala, 23. rujna 1966. godine, bilo je odabrano 12 skladbi u jednoj izvedbi, a u zabavnoj večeri, 24. rujna 1966. godine 10 skladbi u dva (alternacija) izvođenja ( tamburaški orkestar s dirigentom Teodorom Bochom i festivalskizabavni orkestar pod ravnanjem Stjepana Mihaljinca). Završna večer održana je u nedjelju, 25.rujna 1966. godine.

Prvi voditelji koncerata 1966.godine bili su Marta Tomljenović i Relja Bašić, a od 1967. godine tradicionalno su, dugi niz godina, koncerte vodili Marta Tomljenović i Ljubo Jelčić.

Godine 1966. godine utemeljena je Gradska limena glazba koja je godinu poslije odjenula ilirske odore i dobila ime «Ilirci» , a V. Crnek je bio ujedno i dirigent zbora i orkestra «Ilirci».

Pojavom Festivala kajkavskih popevki u Krapini pobudilo se zanimanje i drugih mjesta za osnivanjem KUD-ova , orkestara i sastava.

Godine 1970. svečano je obilježena peta obljetnica Festivala kojeg je vodio, punih pet godina, direktor Drago Britvić.

Naime, te godine Festival je posjetio predsjednik tadašnje SFRJ Josip Broz Tito s najbližim suradnicima i društveno-političkim rukovodstvom Hrvatske i Slovenije.

Neminovno je spomenuti i naglasiti kako je kvaliteta skladbi od 1966. godine, dakle od samoga početka, svake godine bila sve bolja. Tih su godina nastale skladbe koje je vrijedno spomenuti radi njihove popularnosti – MUŽIKAŠI, POD STARIM KROVOVIMA, NA SLJEME, ZAGORSKA KLET, SUZA ZA ZAGORSKE BREGE, PRIM TE DEČKI , VUŽGI, ZA ZBOGOM, HRVATSKI KRAJ, KAM DA SE POJDE, DOBRO MI DOŠEL PRIJATEL …

Festival i grad Krapina, nakon posjeta Josipa Broza Tita Festivalu, dobili su dodatne impulse za stvaranje boljega i više zagorskijeg.

Međutim, to je trajalo samo godinu dana, dakle još 1971.godine, kada je bio uspon po broju skladbi, broju vokalnih interpretatora, dirigenta i veličini orkestra.

Nakon obilježavanja pete obljetnice Stjepan Mihaljinec prima mjesto umjetničkoga direktora Festivala i uspješno ga vodi sve do danas. Registracijom festivala i svih ostalih manifestacija pod jednim imenom ,»Tjedan kajkavske kulture», i nazivom Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, mjesto direktora za cjelokupnu manifestaciju prima Viktor Crnek. Tada je imenovano i novo rukovodstvo Društva:
Stjepan Lamer, predsjednik; Josip Antolić, potpredsjednik; Viktor Crnek, direktor ; Stjepan Mihaljinec , umjetnički direktor Festivala kajkavske popevke; Josip Krleža, član i drugi.

U sklopu Festivala održavao se recital kajkavske poezije. Recitatori su bili najeminentnija imena našega glumišta: Smiljka Bencet, Nada Klašterka, Vladimir Gerić, Zlatko Crnković, Zlatko Vitez i mnogi drugi.

Jubilarni, deseti Festival kajkavskih popevki održan je 11.,12. i 13. rujna 1975. godine u sklopu Festivalskoa tjedna na čijemu je čelu bio Stjepan Lamer . Te jubilarne godine ,osim bogatoga tjedna u kojemu su sudjelovale gotovo sve općine kajkavskoga podneblja, održan je prvi znanstveni skup u Krapini pod visokim pokroviteljstvom JAZU.

Valja spomenuti i nekoliko vrijednih i prepoznatljivih skladbi, kao što su: ŠALA BILA, ŠALA BU, ZAGORJE ŽIVI NAVEK, JOŠ JEMPUT, TO MALO ZEMLJICE i druge. Tako je jubilarni 10. Festival prošao vrlo zapaženo sa mnogobrojnim vrijednim skladbama čime se danas Društvo diči.

Petnaesta obljetnica Festivala 1980. svečano je obilježena retrospektivnim koncertomskladbi s prošlih festivala. Dodijeljena su priznanja svim autorima, interpretima, dirigentima i ostalim zaslužnim pojedincima, kao i pokroviteljima.

Slijedi 20. obljetnica Festivala sa retrospektivnim koncertima u Zagrebu, u dvorani Lisinski 7. rujna i u Krapini, u Festivalskoj dvorani, 12. rujna 1985. godine. Spomenimo kako su tom prigodom u retrospektivnom programu izvedene 53 skladbe. Prisjetimo se nekih: PRI STAROJ VURI, KAJ BI REKLI JEDNO DRUGOM, ZEMI VSE, DAJ JOŠ JEMPUT ZAPOPEVAJ, ZA VSE PAJDAŠE STARE, POPEVLEJU FTICE, JOŠ ZAGORJE SPI, KAJ NAM PAK MOREJU i druge.

Održana su i četiri znanstvena skupa: 1985., 1988., 1990. i 1991. godine pod nazivom «Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu».

Novo povijesno razdoblje u Tjednu kajkavske kulture i Festivalu kajkavskih popevki dolazi 1990. godine, stvaranjem samostalne hrvatske države. Izabrano je novo rukovodstvo: tadašnji predsjednik SO Krapina Ivan Jarnjak, predsjednik; Josip Antolić , potpredsjednik; Viktor Crnek, direktor; Stjepan Mihaljinec, umjetnički direktor Festivala kajkavske popevke; Ivica Cerovečki, član IO; Ivica Fizir, član IO; Želimir Hitrec, član IO; Franjo Jurinjak ,član IO; Milivoj Jurinjak, član IO; Ivan Kvež, član IO; Zlatko Kuhar, član IO;Ivan Malogorski, član IO; Berislav Orlić, član IO; Stjepan Ovčarić, član IO i Ivica Švaljek ,član IO.
Press : Zvonko Kovačić i Milan Sigetić

Jubilarna 25. obljetnica obilježena je1990. godine kao i 15. obljetnica imena Tjedna kajkavske kulture u Krapini. Dakako ,bio je vrlo temeljito pripremljen retrospektivni program izveden u jednoj večeri.

Na Festivalu je bio i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman s najvišim državnim dužnosnicima. Pokrovitelj Tjedna bio je Hrvatski sabor.

Spomenimo neke od skladbi koje su ostale zapamćene: DVE REČI ZA DOMAJU, A SUTLA SI TEČE, DOŠEL BUM DOŠEL MAMA, SE JE KAK NEGDAR, PUŠLEK DOMOVINE, STARINSKE KAPELE i druge.

Uz naše drage popevke u Krapini su godinama izvođenistihovi naših najeminentnijih pjesnika. Kažimo i to da su održavane izložbe ručnih radova, izložbe cvijeća, izložbe naših umjetnika naive, amaterskoga društva «Ernest Tomašević», kao i izložbe djela naših akademskih slikara.
Jubilarna 30. obljetnica Festivala obilježena je 1995. godine, a 35. obljetnica 2000. godine.

Vrijedno je naglasiti kako je Festival od prvoga dana izdavao notne zapise svih izvedenih popevki u Krapini, gramofonske ploče i kasete, a kasnije i druge nosače zvuka, CD, kao i posebno izdanje – CD s odabranim popevkama s proteklih festivala.

Društvo je tiskalo tri zbornika sa svim skladbama od 1966. do 2001.godine, zbornik izlaganja akademika sa znanstvenih skupova te almanah s podacima o svim skladbama , autorima i izvođačima od 1966. do 2000. godine.

Odabrane stihove izvedene na recitalima Društvo je također tiskalo.

Poseban i vrijedan kulturološki sadržaj Društvo gaji, od 1985. godine, u dječjim svečanostima «Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu» u kojima sudjeluju učenici osnovnih škola kajkavskoga govornoga područja. Prezentacija literarnih i likovnih radova, interpretacija kajkavskih popevki te ples, poseban je doživljaj u Tjednu kajkavske kulture.

Neminovno je spomenuti kako Hrvatska televizija i Hrvatski radio prenose Festival kajkavskih popevki od 1966. godine do danas.

Malo je gdje, kao u Hrvatskom zagorju, na tako malome prostoru sakupljeno i sačuvano toliko ostataka prošlosti i tragova različitih kultura – svjedoka života koji u ovim krajevima traje zaista dugo. Tim svojim osobitostima Hrvatsko zagorje, a posebno Krapina, odavno privlače pozornost ljudi različitih zanimanja i interesa.

Velika čast, zadovoljstvo i radost nam je obznaniti kako jedna od najvećih kulturnih manifestacija u sjevernoj Hrvatskoj ove 2005. godine obilježava 40 - obljetnicu rada i djelovanja Festivala (Svečanosti) kajkavskih popevki u Krapini (1966.-2005.).

Stoga poželimo dugovječnost Tjednu kajkavske kulture i Svečanostima kajkavskih popevki (ime je promijenjeno 2001. godine) ,da svojim promicanjem hrvatske i zagorske baštine uvijek budi pozornost našim mladim naraštajima.

DIREKTOR
TJEDNA KAJKAVSKE KULTURE I
SVEČANOSTI KAJKAVSKIH POPEVKI
Viktor Crnek